MaajkaFaka's avatar

MaajkaFaka

SAN

Tuga prijatelju, tuga ti je to. Tužno je što se lakše otvorim strancu brže i lakše nego najboljem prijatelju, navodno najboljem. Tuga ti je moj ti što žena koju voliš kao nijednu dotad, za koju bi vlastiti život dao bez pogovora i koja tebe voli nije uz tebe, nikako, znaš da je negdje u daljini, a nažalost znaš i da nikad tvoja biti neće, nikad više, NIKAD. A šta meni preostaje, šta nakon svega, kako dalje i da li uopste ima to “dalje” za mene? Sa tobom je bila i bit će moja duša, dosad je moja duša tj. ti bila uz mene, a sad, hah, sad sam svugdje fizički prisutan, a mentalno sve manje. Psiha me sve češće izdaje, u trenucima gdje treba da sam stabilan i smiren, ja sam upravo suprotno. Sad bez značajnog dijela sebe kročim u isti svijet u kojem smo nas dvoje bili i svaki sekund koji provedem u tom nekom takozvanom našem svijetu mi otkida nanovo jedan djelić mene, nježno i prefinjeno, moja ličnost počinje da se urušava kao dommine koje su dugo, pažljivo i s mnogo ljubavlju slagane. Nadao sam se bez obzira na sve da ćemo “mi” ipak postati MI, izgubljen u toj iluziji nisam pronašao drugi smisao života sem tebe. Znam, nisam neki baš vješt pisac, al’ ovo što se u meni dešava, kakav sam krah doživio izgubivši tebe, ne da se tek tako opisati, ali ujedno sigurna budi svaki red, svaka rijec, SVAKO SLOVO sam napisao misleći na tebe i voleći te više nego prije. Kažu da ništa nije bez razloga na ovom svijetu, tako da ni to što ti mene znaš u dušu, svaku sitnicu koju uradim ili kažem ti tačno znaš kako se ja osjećam i jedina moja, jedino se kod tebe osjećam sigurnim, ne postoji ta osoba kod koje bih radije bio i koju više želim zagrliti. Rekao sam sebi prije nego što sam krenuo pisati ovo da neću pustit’ suzu, al’ evo kako Bebek reče “… pustio sam jednu suzu, mušku najtežu, pustio i sa njom dušu, dušu ranjenu.”. Jedna suza pravo luda čim je smjela da poteče. I dalje se nadam, mada ovaj put sto posto uzalud, da nama nije došao kraj, jer bez tebe mene nema, Faći je jedna hodajuća praznina bez svoje Mimceze, Faćija bez Mime N E M A. Kažu da je ljudski griješiti, izgleda da sam ja previše griješio i ne, nisam te zaslužio i svoje breme moram nositi sa sobom, htio to ili ne, moram živjeti sa spoznajom da se moja ljubav neće nikad meni moći nasmijati, nikad neću moći osjetiti njen miris, nikad neću moći skloniti ti kosu da ti ne smeta, ne, to je mene dugogodišnji san koji će zauvijek samo to i ostati, samo SAN. Svaki put tekstove završavam istim riječima “Volim te”, ali sada ne. Ne radi se o tome da te ne volim, da pače ja te obožavam, za mene si bila i ostala moja svetica, nego više nemam za šta to govoriti. Sve što mi je u životu značajno, oduzeto mi je na bolan način. Bez obzira šta drugi rekli i kako god se ja “reklamirao” drugima, u meni će postojati praznina koju ćeš moći popuniti samo ti. Ti, koja učiniš u jednom sekundu da me naljutis toliko da poludim, a u drugom da te još više volim i želim i da te nikome ne dam. Ako ne dati te nikome znači da sam sebičan onda me nazovi najsebičnijim čovjekom ikada. Ipak moram to još jednom reći, ljubavi, svetice moja, volim te, voli te jedan momak mnogo blesav i izvini, izvini za svaki tren koji sam ti oduzeo i ujedno upropastio, ja se ne kajem nijednog. ♥ :’(

♥

Meni se može svako svidjeti, ali ja baš nikome.
yep

yep

nazalost posveta

nazalost posveta

brzo konju

brzo konju